Napisana himna "Pješačenju na tri kralja"
Oduševljen atmosferom i organizacijom "3. Pješačenja na tri kralja" kojeg organizira DŠR Lančić-Knapić, naš sugrađanin iz Ivanca – Josip Kraš, napisao je pjesmu posvećenu DŠR-u, a koju bi mogli proglasiti i himnom tradicionalnog "Pješačenja na tri kralja". Josip Kraš poznat je na društvenoj mreži Facebook po mnogim pjesmama, koje piše ivanečkim govorom na kajkavskom narječju. Cijelu pjesmu možete pročitati u nastavku teksta…
DŠR-u
Šestog dneva novog ljeta,
V Dšr-ovu domu zišle se pol svieta,
Da se spješačiti mujne sprejdu,
Rutu de Žgonog vina i nazaj da prejdu!
Mujne je diežđek laguni vrieme num kvaril,
Ali se nišče hude nje žalil,
Moži su imeli kape i ambrele,
Ženske pa su si kabanice dele!
Pri Kalincu sme zastali,
I peslikati se pri hižice dali,
Pa skrenoli pe prečke,
Med kljetičke spodi Zdenečke!
Napre su se hude žurili,
Nešterni se i durili,
Da zidu čim predi zgori na Jazvine,
I čakali da Vinc "stop" zine!
Tak sme se predi veljikog dola skup zišli
I pe blatu črez Ivanuševec sme išli,
Hodili i pe šudru diel puta,
I došli do račvunja ruta!
Na ljeve sme se zdigli
I de petoka stigli,
Pa lukali a bu kije krive stal
I črez blate v petok epal!
No da se prejde vredu
Dal si je truda Ciple,
Trage gljiboke je estavljal pe redu,
Kak da je na sebe ebul štikle!
Da prešli sme hostu i došli k ceste,
Mogle se videti mole lepe meste,
Pa sme se prema Risju zdigat stali,
Ko bi tom zbavili odmor mali!
Da si počinu mujne si skupa,
Nešterni zastali još v hosteni rupa,
I spili si i pejeli
Ko su z sobu imeli!
Prema Žgonem vinu sme se počeli pljezat,
Črez prečke hostene stiezu riezat,
Ko nej išli čez blate debelo,
Pa nas poklje unda v riti beljelo!
Okoli polneva da je kazala vura,
Lukali sme na Žgone vino z kraja,
Ukazali su se Lukavski, Čičo i Jura,
Naša sveta tri kralja!
Z kuhanim vinom napojili su nam dušu,
Za vročim čajekom nešterni još pušu,
A na stolu sikakva domača našla su se jiela,
Napravljena demaču roku i ad težačkoga diela!
Ad prežvušta, špeka i kosune masti,
Sako diete bu počele beržiešeše rasti,
A ad demačeg luka i čvarki,
Liežeše se išle bo nazaj čez jarki!
Da sme se spuščali, nešterni se epali,
Nešterni su se pa naze i stali,
A najgoršeše je prešl kije je strieljil zajca,
V blatu su mu bili i lače i majca!
Ruščiepali sme pe listju i hosti
I pemujne num je za denes bile sega dosti,
I spodi Skardnjaka vunj sme zišli
Pa prema domu DŠR-a naze išli!
Lepu klebasicu sme pri Kalincu zvezali,
Truda smo si okoli toga bormeš dali,
A onda nas v domu dočakal je grah,
Šteri je imel pravi demači žmah!
Za feštu pravu mužiku su živu zvali,
Da bi se ljudi i toncati iti stali,
Jer saki pravi Faringaš,
Najpredi ad sega je pravi pajdaš!
Na kraju ad sega, morum reči,
Da pajdaštvo tu je lako steči
Kad tu su ljudi demači pravi
I zato zdigni kupicu i DŠR-u nazdravi!!!
JOSIP KRAŠ
06.01.2013.